Preskoči na glavni sadržaj

Postovi

Objavljeno

Nedirajte mi ravnicu....jer ja ću se vratiti!

Miris paljevine se i nakon dva desetljeća može namirisati iznad starog salaša na kraju sela. Palež kao da se uvukao u oblake i tek ponekad spusti se u kapljama kiše na zemlju kao podsjetnik na te dane. Te noći studen je okovala prazne ambare i usukane kučice u mraku.Tek se iz ponekog dimnjaka mogao namirisati oblak dima. Tama je zaklopila kapke prozora i prigušila svjetla ispred okućnica. Mrtva tišina je provukla svoje prste kroz gole krošnje starih hrastova uz put...I psi lutalice su se skrili u utorima drvenih ograda.

Spustili smo se iz kotrljajućeg autobusa u kojem je vladao muk straha i ushićenja.
Vratili smo se svojoj kuci!
Skromnoj,maloj,nedovršenoj ali ljubljenoj,najdražoj i najraskošnijoj koju moje oči vidješe,,,duša mi tu ostade,srce je još uvijek kucalo u šljivicima i voćnjacima na prašnjavim puteljcima uz prugu.
Suze su orosile majčino lice izrezano borama..,baš te noći kada je Vukovar, pao prvi put primjetih duboke brazde na njenom licu. Sijede su kose poprimile obrise inj…

Najnoviji postovi

Nebeski vojnik

Božić svima a ne samo njima

VUKOVAR

Na klupi

SKITNICA

čežnja

NITI

nebeski pijanist

MLIJEČNA STAZA

METLA